MEĐUNARODNI DAN PISMENOSTI – 8. SEPTEMBAR

Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu Unesko, proglasila je 8. septembar za Međunarodni dan pismenosti 1967. godine, da bi se svake godine, bar na taj dan, istakla važnost čitanja i pismenosti, kako u životu pojedinca, tako i društva u celini.
Osim toga, Generalna skupština Ujedinjenih nacija je proglasila desetogodišnji period, od 2003. do 2012. godine, za dekadu u kojoj će se posebna pažnja posvetiti ovom globalnom problemu.
Opštom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. godine priznato je pravo na obrazovanje, a time i pravo na pismenost. Dve su deklaracije otišle još dalje, tako je u Deklaraciji iz Persepolisa (1975.) rečeno: „Pismenost nije sama sebi svrha. Ona je temeljno ljudsko pravo”, a Hamburška deklaracija iz 1997. naglašava kako je pismenost, koja u širem smislu obuhvata znanje i veštine koje su potrebne svima u svetu brzih promena, jedno od osnovnih ljudskih prava.

Najnoviji podaci Unesko-a pokazuju da je više od 900 miliona odraslih ljudi u svetu nepismeno. To znači da jedan od pet punoletnih ljudi na planeti još ne zna da čita i piše, a dve trećine od tog broja čine žene. Prema podacima kojima raspolaže Unesko, čak 113 miliona dece ne ide u školu, pohađa je neredovno ili ju je napustilo. Podaci UNESKO-a iz 2006. godine govore da 75 odsto nepismenih stanovnika živi u podsaharskim zemljama, gde ženska deca uopšte ne idu u školu, a slede jugozapadna i istočna Azija i arapske zemlje.
Koncept pismenosti nekada je podrazumevao savladavanje veštine čitanja i pisanja. Od šezdesetih godina XX veka pristupa se funkcionalnom opismenjavanju, koje podrazumeva da osoba ima mogućnost da ispravno čita, piše i govori uz razumevanje, kao i da ima poznavanje potrebnih veština sporazumevanja.
Prema definiciji Projekta međunarodne pismenosti odraslih (IALS) pismenost se definiše kao:
– prozna pismenost (razumevanje i korišćenje informacija dobijenih iz tekstova),
– dokumentaciona pismenost (informacije koje se nalaze u različitim formularima) i
– kvantitativna pismenost (razumevanje, na primer, izveštaja o stanju na računu u banci, određivanje poreza, kamata i dr).